Lies and Ugliness
Brajan Hodž
U recenzijama Hodžove prve zbirke The Convulsion Factory, kritičari su za njega napisali: „Ovaj pisac zna gde žive tužni, zli i ludi ljudi.”
I zaista. Zbog svog širokog spektra likova i situacija - od vizionarskih do brutalno svakodnevnih - u kojima ih pronalazi, kao i zbog lirski oblikovanog stila i iskrivljenih perspektiva (da ne pominjemo sklonost ka rečenicama koje se ne završavaju), Brajana Hodža su upoređivali s najrazličitijim autorima i umetnicima: od Elmora Leonarda do Klajva Barkera, od Onorea Domijea do Dejvida Kronenberga.
Sada nam stiže njegova najambicioznija zbirka do sada - preko 400 stranica o ljudima, mestima i stvarima koje njegovi čitaoci očekuju, ali nikada ne mogu da predvide. Tu je plesačica koja postaje živa inkarnacija sirove, drevne seksualnosti što je oblikovala temelje čovečanstva. Tu je i serijski ubica koji kroz savršeno izbrušenu medijsku simbiozu uvek ostaje korak ispred zakona. Pa savremeni kastrato koji otkriva lekcije o ljubavi, smrti i božanskom ludilu koje nije mogao ni da sanja. Ili veteran američkog građanskog rata koji živi grotesknu verziju mita o odmetniku sa Divljeg zapada - onom koji nikada ne skida svoj pištolj.
Vilijam Fokner je jednom rekao da su pisci urođeni lažovi… jer da nisu, nikada ne bi ni postali pisci. U tom duhu, Brajan Hodž laže s oduševljenjem još od trenutka kada je naučio azbuku, vođen samo jednom jednostavnom zapovešću: Nikada ne dozvoli da ti tako trivijalna stvar kao što su činjenice stane na put ružnoj istini.
Tekst je preuzet sa stranice izdavača.